Web vesti

Čista voda, čista savest: Priča o Gradcu i ljudima koji ga štite

Klisura reke Gradac izgleda kao sa razglednice: brza planinska reka usekla je klisuru dugu više od dvadeset kilometara, sa stotinama metara visokim stranama, pećinama i šumama u kojima živi bogat biljni i životinjski svet. Gradac važi za jednu od najčistijih reka u Srbiji i Evropi – toliko čistu da Valjevci i danas vole da podsete kako se voda iz nje može piti direktno iz korita.

O tome da Gradac ostane takav, već decenijama brine Ognjen Krnetić, čuvar prirode u zaštićenom području „Klisura reke Gradac“ i član Ekološkog društva „Gradac“. Odrastao je u porodici koja je prirodu čuvala i pre nego što je to postalo zanimanje. Deda mu je bio upravnik lovišta, baka poznavalac lekovitog bilja, a kroz nekoliko generacija svi su živeli od šume, lova, ribolova i rada na zemlji. Porodična tradicija odgovornog korišćenja prirode i brige o šumi i vodi, odvela je Ognjena u posao kojim se danas bavi – da bude čovek koji se stara da Gradac ostane čista reka i za njegovu decu.

„Ljudi dođu leti i kažu: ‘Kako je tebi divno, samo šetaš ovde po lepoti’. I jesam srećan što radim u ovakvom prostoru, slažem se, ali isto tako, u februaru zna da bude minus dvadeset po petnaest dana, u novembru dvadeset dana pada kiša bez prestanka. Tada se najviše krade šuma, tada se lovi krivolovom, i tada moraš biti napolju“, priča Krnetić.

Iako Gradac uživa status zaštićenog prirodnog dobra površine oko 1.260 hektara – jednog od najvrednijih prostora u zapadnoj Srbiji – status na papiru nije dovoljan. Gore, na Divčibarama i valjevskim planinama, besomučno se gradi, a kanalizacija ne prati taj rast, pa septičke jame neretko završavaju u potocima koji teku ka Gradcu− reci iz koje se vodom snabdeva Valjevo. Kada se tome dodaju pritisci kamenoloma, planirani rudnici, divlja vožnja kvadova po šumama i rečnim terasama, jasno je da staništa teško mogu da procvetaju koliko bi mogla.

Uz pritiske na prirodu idu i vrlo praktični izazovi za organizacije civilnog društva koje upravljaju zaštićenim područjima. Ekološko društvo „Gradac“, koje brine o ovom području, oslanja se na sredstva države i lokalne samouprave, a ona su skromna.

Poslednjih godina Gradac je postao i „žrtva sopstvene popularnosti“. Od pandemije, kada su ljudi masovno počeli da traže prirodu blizu gradova, klisura se suočila sa pravom invazijom na zaštićene površine: neregulisano kampovanje, loženje vatre gde ne bi smelo i gužve na kupalištima.

„Zakonske mere zaštite postoje već više od dvadeset godina, ali ih nismo strogo sprovodili jer se do sada nije pojavila potreba. Danas su kampovanja ograničena samo na jasno određena mesta, jasno su naznačene zone gde se vatra sme, a gde ne sme ložiti; grupne posete i kampovanja moraju unapred da se najave i evidentiraju, plaćaju se takse, a nadzor je redovniji. Sve to deluje strogo, ali je uvedeno upravo da Gradac ne bi izgubio ono zbog čega ljudi dolaze – čistinu i mir’’, navodi Krnetić.

Uprkos svemu, zajednica ne odustaje od vizije da Gradac ostane čist i živ. Projekat „Prirodne mere za ekološki Gradac“ deo je pokušaja da se raznim oblicima pritiska na reku zajednica suprotstavi kroz primenu pametnih i prirodi bliskih rešenja. U okviru ovog projekta, iz korita Gradca je na nekoliko kritičnih mesta iznet deo nanesenog sedimenta, produbljeni su plićaci i obnovljeni delovi korita kako bi reka ponovo izgledala kako je stariji Valjevci pamte. To je urađeno na relativno kratkoj deonici, dok sama klisura ima više od 20 kilometara toka.

„Pošumljavanje, postavljanje pletera (prirodnih barijera od granja koje zaustavljaju eroziju), sanacija obala – sve su to dobri i potrebni koraci. Ali klima se menja: zime su bez snega, godine su sušne, izvori su kaptirani, a vode jednostavno ima manje nego ranije. Zbog toga današnji rezultati izgledaju lepo, ali je neophodan kontinuitet ‘‘, objašnjava Krnetić.

Poseban kvalitet ovog projekta je saradnja sa lokalnom zajednicom. Sediment izvađen iz korita privremeno je deponovan na zemljištu lokalnih domaćina, odakle se dalje odvozi i koristi na odgovarajući način. U posao su uključene lokalne firme i meštani, jer i njima mnogo znači da reka bude čista. Neki žive od turizma, neki od poljoprivrede koja zavisi od vode, a svima Gradac znači kvalitet života. Projekti poput ovog pomažu da ljudi konkretnije vide vezu između svojih dvorišta, potoka pored kuće i velike slike rečnog sliva.

Uprkos izazovima, postoji jasna vizija kako Gradac može da se čuva i unapređuje i u godinama koje dolaze. Planirano proširenje zaštićenog područja Klisure reke Gradac obuhvatiće više nego dvostruko veću površinu, uz viši stepen zaštite, stroža pravila gradnje i bolje uslove za očuvanje staništa. U toj budućnosti predviđeno je i mesto za savremenija istraživanja, poput monitoringa vidre – vrste koja se smatra jednim od najpouzdanijih pokazatelja čistoće rečnih ekosistema. Planira se i uređenje manjih vodenih površina kao barijera protiv požara na kamp-mestima, kao i jačanje protiverozivnih mera na najosetljivijim delovima sliva. Sve ove mere zajedno postavljaju temelje da Gradac ostane onakav kakav ga poznajemo – čist, živ i spreman da ga i buduće generacije naslede.

Za Krnetića i meštane koji žive uz Gradac, svaka od ovih mera je više od obične zaštite prirode – to je način da sačuvaju deo svog identiteta i porodične tradicije. To je prilika da deca koja danas trčkaraju obalama Gradca, sutra povedu svoju decu na istu reku, pod iste vrbe, i sa ponosom kažu: „Ovdе još uvek možeš da piješ vodu pravo iz reke.“

Projekat „Prirodne mere za ekološki Gradac“ sprovodi  JVP „Srbijavode“, u saradnji sa partnerima: ED Gradac, PD „Erozija“ AD Valjevo, Institut za biološka istraživanja „Siniša Stanković“ i GDi Solutions DOO. Projekat se realizuje uz finansijsku podršku Švedske u okviru inicijative „EU za Zelenu agendu u Srbiji“. Ovu inicijativu, uz tehničku i finansijsku podršku Evropske unije i u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, sprovodi UNDP u saradnji sa Švedskom i Evropskom investicionom bankom (EIB), uz dodatna finansijska sredstva koja su obezbedile vlade Švedske, Švajcarske i Srbije.

 

Back to top button